Porodična arhiva
Šest generacija jedne porodice, objedinjeno iz rukopisnog stabla i porodičnih svjedočenja.
Interaktivni prikaz
Izaberi granu, pa klikni na ime za više podataka. Na telefonu pomjeraj stablo lijevo–desno.
Početna grana
Rodonačelnik ove grane u porodici je zapamćen kao Meho Sijarić. Budući da je Meho tradicionalni skraćeni oblik imena Mehmed, vrlo je moguće da je u službenim osmanskim dokumentima bio upisan kao Mehmed.
Njegovi potomci među Sijarićima kolokvijalno su bili poznati kao Mehovići. Taj naziv nije predstavljao posebno prezime, već porodičnu odrednicu unutar šireg bratstva Sijarića.
Prema porodičnom predanju, Meho Sijarić bio je za svoje vrijeme imućan čovjek i imao je brojnu porodicu. U porodičnom kazivanju navodi se da je sa prvom suprugom, Nazom Ličinom, imao više kćerki, dok dugo nije imao muškog potomstva.
Sačuvana je priča da se u tom periodu govorilo kako bi, ukoliko Meho ne bude imao sinova, njegovo imanje vremenom moglo biti podijeljeno među zetovima. Prema istom predanju, Naza je nakon toga predložila da Meho uzme za drugu ženu kćerku njenog brata, odnosno njenu bratanicu.
Porodično predanje dalje povezuje tu drugu zajednicu sa rođenjem četvorice sinova — Alja, Bahta, Ćazima i Adema.
Za Adema se u porodici prenosi da je otišao u rat kao vojnik Osmanskog carstva i da se nije vratio. Pominje se mogućnost da je bio na Čanakkaleu, ali mjesto, vrijeme i okolnosti njegove sudbine za sada nijesu potvrđeni.
Postoji i porodična informacija da se Mehov otac zvao Abdulah ili Avdulah. Prema istom kazivanju, Bahtov sin Avdo navodno je dobio ime po njemu, što bi moglo predstavljati trag za dalje istraživanje porodične linije.
Ovi podaci za sada nijesu potvrđeni pisanim izvorima. Nije utvrđeno ni da li su sve kćerke bile djeca Naze Ličine, niti da li su sva četiri sina bila djeca druge supruge. Zato ih treba posmatrati kao zabilježeno porodično predanje koje tek treba provjeriti kroz matične knjige, popise, nišane i druge istorijske izvore.
Istorijski tragovi prezimena
Prema trenutno dostupnoj literaturi, najvjerovatnija starija matica bratstva Sijarića jeste Godijevo u Bihoru. Šipovice se pojavljuju kao mlađa grana: porodice su najprije koristile taj prostor kao planinu, a kasnije se tamo stalno nastanile.
Najčvršći zaključak
Milisav V. Lutovac u knjizi Bihor i Korita iz 1967. godine bilježi da su preci Sijarića u Šipovicama došli iz susjednog Godijeva. To je za sada najjasniji objavljeni trag o pravcu širenja bratstva.
Ovaj podatak opisuje porijeklo bratstva u širem smislu. Da bi se baš Meho i njegova grana dokumentovano povezali sa starijim stanovništvom Godijeva, potrebno je pronaći matične, zemljišne ili druge porodične zapise.
Prezviter Cvjetko „od sela Godijeva“ prepisao je jevanđelje. Ovo potvrđuje starost naselja, ali ne i prisustvo prezimena Sijarić u njemu.
Dokumentovan trag naseljaOpširni defter Prizrenskog sandžaka obuhvata naselja Bihorske nahije, uključujući Godijevo. Takvi popisi uglavnom navode lična imena i ime oca, pa odsustvo današnjeg prezimena nije dokaz da porodice nije bilo.
Istorijski kontekstU kasnijoj literaturi pojavljuje se Mustafa Sijarić u vezi sa događajima iz 1737. godine. Dok se ne pronađe i provjeri prvobitni zapis, ovo ostaje važan istraživački trag, a ne konačno potvrđena činjenica.
Za dalju provjeruLutovac objavljuje podatak da su Sijarići u Šipovicama porijeklom iz Godijeva i da su pojedine porodice imale zemlju u oba mjesta.
Objavljena literaturaIzvori i napomene
Tekst će se dopunjavati kako budu pronađeni izvorni dokumenti. Predanja i nepotvrđeni navodi namjerno su odvojeni od dokumentovanih činjenica.
Pregled po granama
Porodično znanje
Ako prepoznajete netačno ili nepotpuno ime, porodičnu vezu ili nedostajućeg potomka, pošaljite prijedlog. Ništa se ne objavljuje automatski — svaka dopuna se prvo provjerava.
Nastanak stabla
Osnovu predstavlja staro radijalno porodično stablo, dopunjeno imenima i vezama koje je potvrdila porodica. Digitalna verzija počinje od Meha Sijarića i prikazuje njegova četiri sina — Alja, Bahta, Ćazima i Adema — te poznate potomke prve tri grane.
Imena i veze prepisani neposredno sa rukopisnog stabla označeni su isprekidanim rubom dok ih porodica ne potvrdi.
Stablo je radna arhiva. Nepotpuni podaci ostaju jasno označeni dok ih članovi porodice ne potvrde.